IT prekvalifikacija u Srbiji: iskustva, testiranje i saveti za kandidate

Vitomir Radujković 2026-11-16

Sve o IT prekvalifikaciji u Srbiji: kako izgleda online testiranje, koji su delovi testa, kako se rangiraju kandidati, kakve su obuke i prakse, i koji su saveti za buduće polaznike.

IT prekvalifikacija u Srbiji: iskustva, testiranje i saveti za kandidate

Poslednjih godina sve je više govora o prekvalifikaciji u IT sektor kao načinu da se relativno brzo dođe do znanja i veština koje tržište rada traži. Programi obuke namenjeni su osobama koje žele da promene profesiju, ali i onima koji su ostali bez posla ili traže bolju priliku. Ideja je da se kroz kraće, intenzivne kurseve polaznicima pruži osnova za rad na pozicijama početnika u oblasti programiranja i informacionih tehnologija. Ipak, iskustva kandidata pokazuju da put do upisa nije nimalo jednostavan, a sam proces selekcije često izaziva nedoumice, razočaranja i brojna pitanja.

U ovom tekstu pokušavamo da na jednom mestu objedinimo utiske, očekivanja i realne izazove sa kojima se suočavaju kandidati koji prolaze kroz IT obuku i online testiranje. Govorićemo o tome kako izgleda prijava, šta se sve proverava na testovima, kako se formira rang lista, kakvi su uslovi za drugi krug selekcije, šta se može očekivati od same obuke i prakse, ali i koji su najčešći razlozi za kritiku ovakvih programa. Cilj je da budući kandidati dobiju što jasniju sliku i da se lakše pripreme, bez nerealnih očekivanja.

Šta podrazumeva prekvalifikacija u IT sektor

Prekvalifikacija u IT sektor zamišljena je kao kratkoročni pilot program obuke koji za cilj ima da brzo doprinese ponudi talenata na tržištu rada. Program se najčešće finansira iz državnih izvora, u saradnji sa međunarodnim organizacijama, a sprovode ga odabrane obrazovne ustanove i organizacije za obuku. Proces je obično podeljen u dve faze. U prvoj fazi, koja je pilot, učestvuje manji broj polaznika, dok se u drugoj fazi planira znatno veći broj. Tako se, na primer, pominje da je u prvoj fazi učestvovalo stotinu polaznika i nekoliko organizatora obuka, dok se u drugoj fazi očekuje nekoliko stotina, a prijave ide i do nekoliko hiljada kandidata.

Sam program obuhvata teorijsku nastavu i praktičan rad. Prema najavama, obuke mogu trajati od tri do šest meseci, sa planiranih oko 250 časova nastave i 160 časova prakse, uz dodatnih 250 časova predviđenih za samostalan rad polaznika. Nastava se najčešće organizuje u većim gradovima, a polaznici se obučavaju za rad na nekom od popularnih programskih jezika kao što su Java, JavaScript, PHP, .NET ili C. Ideja je da se polaznici osposobe za poziciju programera početnika, ali i da steknu osnovu na kojoj mogu dalje da grade karijeru.

Ipak, treba imati na umu da kurs programiranja od nekoliko meseci ne može u potpunosti da zameni formalno obrazovanje ni višegodišnje iskustvo. On može da bude koristan uvod, ali za ozbiljniji rad u IT sektoru neophodno je kontinuirano učenje, rad na projektima i praktično iskustvo. Zato je važno da kandidati unapred razumeju šta ovakav program može, a šta ne može da pruži.

Prvi korak: prijava i očekivanja kandidata

Kada se raspiše konkurs za prekvalifikaciju u IT sektor, zainteresovani kandidati popunjavaju prijavu i čekaju uputstva. Već na samom početku jasno je da je konkurencija izuzetno velika. Pominje se da se na pojedinim ciklusima prijavilo oko 12.000 ljudi, a kasnije i više, dok je broj mesta ograničen. U prvom krugu obično prolazi oko 2.000 kandidata, a u drugi krug ulazi znatno manje - nekada 900, a nekada 700 polaznika. Takav odnos prijavljenih i primljenih stvara pritisak i kod najmotivisanijih kandidata.

Mnogi se prijavljuju sa nadom da će steći nova znanja i promeniti karijeru. Ima i onih koji već imaju neko predznanje iz programiranja, ali i onih koji nikada nisu napisali nijednu liniju koda. Među kandidatima su ljudi različitih profesija, starosne dobi i obrazovnih profila. Zajedničko im je to što žele da iskoriste priliku, ali i strah da će zbog velike konkurencije ostati bez šanse. Često se čuje da je potrebno pokazati izuzetne rezultate na testiranju kako bi se uopšte došlo u razmatranje za drugi krug.

Nakon prijave, kandidati dobijaju mejl sa uputstvima o testiranju. Važno je pažljivo pročitati sva uputstva, proveriti tehničke uslove i rezervisati dovoljno vremena za rad. Testiranje je obično online, ali to ne znači da je jednostavno. Naprotiv, mnogi ga opisuju kao izuzetno zahtevno i iscrpljujuće.

Online testiranje: šta sve treba savladati

Online testiranje se sastoji iz više delova. Prvi test je najčešće test engleskog jezika, koji je eliminacioni. To znači da ukoliko kandidat ne postigne dovoljan broj poena, ne može da nastavi sa ostalim testovima. Engleski se proverava kroz zadatke kao što su dopunjavanje rečenica, izbor odgovarajuće reči ili razumevanje kratkih tekstova. Mnogi kandidati ocenjuju da ovaj deo nije preterano težak, ali naglašavaju da je važno imati osnovno znanje jer se bez njega ne može dalje.

Nakon engleskog slede logički i numerički testovi. Tu su zadaci sa nizovima brojeva, gde treba uočiti obrazac i pronaći sledeći član. Zatim zadaci sa matricama i figurama, gde treba pronaći razliku ili nastaviti niz. Tu su i zadaci sa sinonima i antonimima, zatim zadaci sa rotacijom brojeva ili slova, kao i zadaci u kojima treba proceniti odnose između pojmova. Posebno se izdvajaju zadaci u kojima se traži najbolje, drugo najbolje i najgore rešenje, kao i zadaci sa radnom memorijom gde brojevi menjaju mesta.

Jedan od najtežih delova za mnoge je test sa trocifrenim brojevima gde se menja redosled cifara. Kandidati često koriste papir i olovku kako bi lakše pratili promene, ali vremensko ograničenje je nemilosrdno. Pominje se da neki testovi traju po 15 do 20 minuta, a broj zadataka je veliki, pa je gotovo nemoguće sve rešiti. Negativni poeni dodatno otežavaju situaciju, jer se pogrešni odgovori kažnjavaju, pa kandidati moraju pažljivo da biraju kada će da rizikuju.

Na kraju sledi test ličnosti, koji je često veoma obiman, sa preko stotinu pitanja. Pitanja su često u formi tvrdnji sa dve opcije, a kandidat treba da izabere onu koja ga bolje opisuje. Mnogi se žale da se osećaju kao da nijedna opcija ne odgovara, ali moraju da izaberu jednu. Kasnije se pojavljuju i testovi radnih stilova, interesovanja i vrednosti, gde se procenjuju osobine kao što su upornost, saradnja, tolerancija na stres, samokontrola, analitičko razmišljanje i drugo. Rezultati ovih testova često se izražavaju u procentima u odnosu na druge kandidate.

Kandidati opisuju testiranje kao dugotrajno i umarajuće. Neki su provodili i po tri sata pred računarom, sa kratkim pauzama. Savet koji se često ponavlja jeste da se test radi odmorno, koncentrisano i bez žurbe. Međutim, realnost je drugačija - mnogi zbog posla ili drugih obaveza testiraju uveče ili noću, kada su već iscrpljeni. To može značajno da utiče na rezultat.

Rang lista i tumačenje rezultata

Nakon završenog testiranja, kandidati obično dobijaju uvid u svoje rezultate. Međutim, način prikaza može biti zbunjujuć. Pojedini delovi testa prikazuju sirove poene, drugi procente, a treći rangiranje u odnosu na druge kandidate. Na zvaničnoj rang listi prvi kandidat često ima 100%, ali to ne znači da je sve odgovore tačno uradio - već da je ostvario najbolji rezultat u odnosu na ostale. Svi ostali se rangiraju relativno prema njemu.

Posebno su zanimljivi delovi testa ličnosti i radnih stilova. Tu se ne dobijaju bodovi na način na koji su kandidati navikli. Na primer, za deo koji se odnosi na upitnik ličnosti često piše nula poena, što kod mnogih izaziva šok i nedoumicu. Kasnije se ispostavlja da je to normalno i da se rezultati tumače na drugačiji način. Takođe, visoki procenti u delovima kao što su „umetnički“ ili „društveni“ ne moraju da znače prednost ili nedostatak - organizatori imaju svoje kriterijume i rangiranje zavisi od više faktora.

Kandidati često postavljaju pitanje da li je fer što se rezultati testova ličnosti uzimaju u obzir pri odabiru. Neki smatraju da su ti testovi mogli biti ispunjeni neiskreno, da ne odražavaju stvarnu motivaciju i da nisu dovoljan pokazatelj nečijih sposobnosti. Sa druge strane, organizatori verovatno žele da procene ne samo logičke i numeričke veštine, već i osobine ličnosti, radne navike i motivaciju. Balans između ova dva pristupa često je predmet rasprave.

Kada se objavi rang lista, kandidati mogu da pronađu svoju poziciju pomoću šifre ili jedinstvenog koda. Broj kandidata koji prolazi u sledeću fazu obično je ograničen, pa se mnogi, i pored solidnih rezultata, ne nađu među izabranima. To izaziva razočaranje, ali i pitanja o transparentnosti procesa. Ipak, većina prihvata da je konkurencija velika i da su šanse za prolazak objektivno male.

Drugi krug: testiranje, intervjui i izbor kurseva

Oni koji prođu prvi krug ulaze u drugi krug selekcije. On se najčešće odvija uživo, u prostorijama obrazovnih ustanova ili organizacija za obuku. Iako su neki očekivali potpuno nove testove, ispostavlja se da su i ovde prisutni logički zadaci, slični onima iz prvog kruga, ali i intervjui i motivacioni testovi. Neke ustanove traže da kandidati pre testiranja završe besplatne online kurseve iz HTML-a i CSS-a i prilože sertifikate, što dodatno komplikuje proces.

U ovom krugu kandidati biraju kurseve po prioritetu, ali moraju da imaju u vidu da su mesta ograničena i da raspodela nije ravnomerna. Često se dešava da se broj mesta smanji u odnosu na prvobitne najave, što izaziva nezadovoljstvo. Na primer, najavljeno je 900 mesta, a kasnije se pominje 700, sa znatno manjim brojem mesta za gradove van glavnog grada. To znači da i oni koji su prošli prvi krug mogu ostati bez mesta u željenom kursu, ukoliko izaberu previše popularan program ili ustanovu.

Intervjui su često ključni. Na njima se procenjuje motivacija, komunikacione veštine, spremnost na rad i učenje, ali i razumevanje osnovnih pojmova iz IT oblasti. Neke organizacije organizuju i dodatne testove digitalne pismenosti ili logičkog razmišljanja. Kandidati savetuju da se na intervju dođe spreman, sa jasnom idejom zašto žele da uče programiranje i šta planiraju da postignu.

Poseban izazov predstavlja usklađivanje obaveza. Obuke su često intenzivne, sa predavanjima nekoliko puta nedeljno i traju mesecima. Zaposleni kandidati teško mogu da pronađu vremena, a studenti koji su već u obavezi da pohađaju nastavu na fakultetu mogu da se nađu u konfliktu. Zato je važno unapred se informisati o rasporedu i uslovima pohađanja.

Obuka i praksa: šta realno očekivati

Sam program obuke je intenzivan. Prema najavama, obuke traju od tri do šest meseci, sa oko 250 sati nastave i 160 sati prakse. Međutim, mnogi kandidati smatraju da je to prekratko da bi se od totalnog početnika stiglo do nivoa koji je dovoljan za ozbiljan rad u struci. Programiranje je složena veština koja zahteva vreme, praksu i razumevanje koncepata. Za nekoliko meseci moguće je savladati osnove, ali ne i steći dubinsko znanje.

Predavači su često iskusni stručnjaci, ali tempo je brz i pretpostavlja se da polaznici imaju bar neko predznanje ili da su spremni da uče i van nastave. Oni koji prvi put susreću programiranje mogu da se osećaju izgubljeno. Zato je važno da polaznici budu spremni na dodatni rad - čitanje literature, gledanje tutorijala, rešavanje zadataka i rad na malim projektima. Bez toga, obuka može da bude samo uvod, a ne dovoljna osnova za zaposlenje.

Praksa je često najvažniji deo, ali i najneizvesniji. Neke obrazovne ustanove obezbeđuju praksu u partnerskim kompanijama, dok druge to ne čine. Kandidati se često pitaju da li će praksa biti plaćena, koliko će trajati i da li će imati priliku da rade na realnim projektima. Iskustva govore da su prakse često neplaćene ili simbolično plaćene, ali mogu da budu odlična odskočna daska. Sa druge strane, ima i primera gde polaznici nisu zadovoljni kvalitetom prakse ili gde im nije obezbeđeno mesto.

Takođe, treba imati u vidu da završetak obuke ne garantuje zaposlenje. Tržište rada je konkurentno, a poslodavci često traže iskustvo i portfolio. Zato je važno da polaznici već tokom obuke rade na sopstvenim projektima, da učestvuju u open-source inicijativama ili da traže dodatne prakse. Samo znanje stečeno na kursu, bez praktičnog rada, retko je dovoljno.

Kritike i nedoumice: da li je program dobro osmišljen

Iako je ideja o prekvalifikaciji pozitivna, sprovođenje često trpi kritike. Jedna od najčešćih zamerki odnosi se na trajanje obuke. Smatra se da se programiranje ne može naučiti za nekoliko meseci, posebno ako polaznik nema nikakvo predznanje. Drugi problem je selekcija - testovi se često sastoje od zadataka koji nemaju direktne veze sa programiranjem, pa se postavlja pitanje da li oni zaista mere podobnost za IT struku. Takođe, testovi ličnosti i radnih stilova mogu da budu diskriminatorni ili da ne odražavaju stvarnu motivaciju.

Kandidati primećuju i da su rokovi često pomereni, da informacije kasne, da se broj mesta smanjuje bez jasnog objašnjenja i da raspodela po gradovima nije pravična. Neki smatraju da ceo proces više služi da se zadovolje formalni kriterijumi nego da se zaista izaberu najbolji kandidati. Sa druge strane, organizatori se trude da obezbede što kvalitetnije uslove, ali se suočavaju sa ograničenim resursima i velikim brojem prijava.

Posebno je osetljivo pitanje obaveza koje polaznici preuzimaju potpisivanjem ugovora. Neke ustanove traže da polaznici, u slučaju odustajanja, refundiraju troškove obuke, što može da bude veliki finansijski teret. Takođe, postoje uslovi o ostajanju u zemlji određeni period nakon završetka obuke. Zato je od suštinske važnosti da se svi uslovi pažljivo pročitaju pre potpisivanja i da se postave pitanja ako nešto nije jasno.

Saveti za buduće kandidate

Ako planirate da se prijavite za neki od programa prekvalifikacije u IT sektor, evo nekoliko praktičnih saveta koji mogu da vam pomognu da se bolje pripremite i da realnije sagledate svoje šanse.

Pripremite se za testiranje unapred. Vežbajte logičke i numeričke zadatke, rešavajte testove inteligencije, radite na brzini i tačnosti. Engleski jezik je obično eliminacioni, pa obnovite gramatiku i rečnik. Takođe, vežbajte koncentraciju i rad pod vremenskim pritiskom. Testiranje je dugo i naporno, pa je važno da budete odmorni i da obezbedite mirnu sredinu.

Realno procenite svoje predznanje. Ako nikada niste programirali, nemojte očekivati da ćete za nekoliko meseci postati stručnjak. Obuka može da bude odličan početak, ali zahtevaće i mnogo samostalnog rada. Ako imate neko predznanje, biće vam lakše da pratite nastavu i da iskoristite priliku za dublje razumevanje.

Istražite uslove pre prijave. Raspitajte se o trajanju obuke, rasporedu, načinu održavanja nastave, obavezama, mogućnosti prakse i uslovima ugovora. Pitajte organizatore sve što vas zanima. Nemojte se ustručavati da tražite pojašnjenja. Takođe, razgovarajte sa ljudima koji su već prošli kroz slične programe ako je moguće.

Budite spremni na kontinuirano učenje. IT sektor se brzo menja i zahteva stalno usavršavanje. Nakon završetka obuke, nastavite da učite, radite na projektima i pratite nove tehnologije. Samo tako možete da povećate svoje šanse za zaposlenje i napredovanje.

Ne odustajte ako ne prođete prvi put. Konkurencija je velika, a mnogi kandidati ne prođu iz prvog pokušaja. To ne znači da niste sposobni. Iskoristite iskustvo da unapredite svoje veštine i pokušajte ponovo. Takođe, postoje i drugi načini da steknete znanje - besplatni online kursevi, tutorijali, knjige, projekti na GitHub-u i slično.

Da li vredi učestvovati?

Na kraju, postavlja se pitanje da li se prijaviti i da li ovakvi programi imaju smisla. Odgovor zavisi od vaših ciljeva i očekivanja. Ako tražite brz put do posla i veliku platu, verovatno ćete biti razočarani. Ako ste spremni da uložite vreme i trud, da učite i van obuke i da prihvatite da će vam prvi posao verovatno biti početnički, onda ovakav program može da bude korisna odskočna daska. On pruža strukturu, mentorstvo i priliku da se upoznate sa osnovama, ali ne garantuje uspeh.

IT prekvalifikacija je samo jedan od puteva. Nekima će pomoći da uđu u svet programiranja, drugima će poslužiti da shvate da to nije za njih. U svakom slučaju, važno je da ostanete realni, da ne verujete slepo obećanjima i da uložite u sopstveno znanje. Na kraju, najveću vrednost ima ono što sami naučite i uradite.

Bez obzira na ishod, iskustvo učešća u ovakvom programu može da vam donese novo znanje, upoznavanje sa ljudima iz struke i jasniju sliku o tome šta želite da radite u budućnosti. Zato, ako imate motivaciju i volju, vredi pokušati. Samo budite spremni na izazove, jer put do IT karijere nije prečica - to je maraton, a ne sprint.

Zaključak: Prekvalifikacija u IT sektor je inicijativa koja može da pruži priliku mnogima, ali nije čarobni štapić. Zahteva ozbiljno angažovanje, realna očekivanja i spremnost na dugoročno učenje. Ako se odlučite da učestvujete, pripremite se temeljno, informišite se o svim uslovima i iskoristite maksimum iz onoga što vam se nudi. Na kraju, vaš uspeh zavisi najviše od vas samih.

Komentari
Trenutno nema komentara za ovaj članak.